Geografski položaj Bosanske Krupe

Bosanska Krupa je smještena u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine.  U geografskoj literaturi naziva se još i Unska krajina. U srednjem Pounju s obje strane rijeke Une, okružena je s juga planinom Grmeč, a s druge strane relativno niskim pobrđem i površinama visokim 200-300 m. Jugozapadne strane kotline građene su od krednih i rudistnih krečnjaka. Dno kotline je pokriveno slojevima mlađeg tercijara (lapovi, gline, laporoviti krečnjaci i pjeskoviti lapovi)  Sredinom grada kroz kotlinu teče rijeka Una pravcem JZ-SI, a s juga Krušnica, njena desna pritoka duga 6 km. Ona u luku obilazi brdo Hum i ulijeva se u Unu na sjevernoj strani grada. Zanimljivo je konstatovati da se rukavac zvani Unadžik u gradu spaja s Krušnicom i tako na SRC „Ada“ tvori veliko riječno ostrvo. Krušnica se ulijeva u Unu pola kilometra nizvodno.  U astronomsko-geografskom položaju Bosanska Krupa se nalazi na 44° 53' 6'' s.g.š i 16° 9' 31'' i.g.d., te na 177 m nadmorske visine.  Neki topografski elementi bili su odlučujući za postanak i razvoj Bosanske Krupe, gdje su Una i Krušnica stvorile više otoka koji znatno olakšavaju prelaz preko glavne rijeke. Visoka i strma krečnjačka stijena iznad desne obale poslužila je kao najsigurnija lokacija za utvrđenja, a brdo Hum oko 230 m između Une i Krušnice potpuno dominira kotlinom i svim prometnim pravcima kroz nju. O strateškoj važnosti Huma govore ostaci utvrđenja i rovova iz prošlog rata (NOB). Padine ovog brijega i terase u podnožju Huma i Lipika između Une i Krušnice pružale su solidnu osnovu za dalje širenje naselja. Kotlina je vrlo plodna i uvijek je bila pogodna za poljoprivredu.  Saobraćajni položaj Bosanske Krupe je vrlo povoljan u odnosu na okolne regije i njihova središta. Unska željeznica i cesta omogućuju brže i jednostavne veze s primorskim i panonskim krajevima. Bosanska Krupa je udaljena od Bihaća i Bosanskog Novog (Novi Grad) po 34 km, od Banja Luke 122, od Zagreba 148, a od Splita 245-250 km.  Ceste sporednog značenja ukrštaju se u Krupskoj kotlini s glavnom cestom i prugom duž Une i povezuju Bosansku Krupu sa Sanskim Mostom, Bosanskim Petrovcem i Cazinom.  Kroz Bosansku Krupu vodio je stari „bosanski drum“ kojim se preko Bosne putovalo iz Hrvatske u Carigrad. Tim putem je 1530. godine prošla austrijska carska delegacija pravcem Velika Kladuša-Todorovo-Jezerski-Bosanska Krupa i dalje na istok u dolinu Sane i Vrbasa.

Prošlost Bosanske Krupe i okoline nejasna je do kraja XV stoljeća. Na ovom području spominje se hrvatska župa Psetska još oko 1072. godine sa dva grada – Mali Pset i Veliki Pset.  Vjerovatno se u starije doba Krupa zvala „Pset“ i da je sadašnje ime dobila po potoku Krupnica (Krušnica). Može biti da se Pset (Puščenik) krije u imenu Pučenika, područja kod izvora Krušnice. Kao što su bila dva Pseta, tako su postojala i dva Pučenika.  Nekada davno, u staroj Krupi, bila su dva grada – Gornji i Donji, a spominjale su se i dvije Krupe – Nova i Stara. Pod sadašnjim svojim imenom, Krupa se spominje potkraj trinaestoga vijeka. Tada bijahu gospodari Krupe knezovi Babonići. (Radoslav Lopašić) Osim Krupe, knezovi Babonići-Krupski držali su još i grad Otoku (Insulu) na Uni. Lopašić također misli da ime Krupa potječe od rijeke Krupnice – Krušnice.  O Krupi ima i priča da ju je zidala djevojka Krupana u vrijeme kada su u kraju još vladali kraljevi, i da je grad po toj djevojci prozvan. U periodu između XIV i XVI vijeka Krupa je promijenila više gospodara i često je bila predmet spora između utjecajnih feudalnih porodica Babonića, Frankopana, grofova Celjskih i drugih.  Tursci su nakon više uzastopnih opsjedanja i napada osvojili Krupu 23. juna 1565. godine. Osvajanjem Krupe, Sokolović Paša je vrlo napredujućem Osmanskom carstvu pribavio novu čvrstu podlogu za daljna osvajanja u Hrvatskoj.  Osvojivši Krupu, Turci odmah stadoše čvrstiti je s nakanom da iz Krupe osvoje Bihać.  Zbog toga je paša Sokolović s vojskom gotovo mjesec dana stajao pod Krupom. Imenovaše u njoj i posebnog zapovjednika sa časti kapetana, a kasnije i sandžaka, kako su se inače zvali poglavari u vrijeme dok nije bio osvojen Ostrožac (1578) i poslije Bihać. Ipak, kapetani ostaše u Krupi i dalje. Godine 1577. stajala je u Krupi znatna turska posada od oko 300 konjanika i 400 pješaka.  Krupskoj kapetaniji pripadalo je pet utvrđenih gradova: Otoka, Bužim, Vrnograč, Todorovo i Jezerski.  Nakon Bišća, Krupa je uvijek bila poglavito mjesto u Krajini i Sandžaku Bihaćkom.  U Krupi je je prebivalo više aga među kojima se ističu age Badnjakovići-Badnjevići.  Nalazeći se na perifernom i strateški osjetljivom prostoru nasuprot Vojnoj Krajini u Hrvatskoj, Krupa je sve do kraja turske vladavine imala isključivo stratešku funkciju u srednjem Pounju. Zbog toga se nije isticala s brojem stanovništva niti s razvijenijom gradskom privredom.  Prema mjerilima Austro-Ugarskih vlasti, Bosanska Krupa je 1895. godine dobila status grada.

Teritorijalni razvitak grada  Kako smo već uvidjeli, Bosanska Krupa se razvila oko jednog stjenovitog brežuljka na kojem je stajao stari srednjovjekovni grad i predgrađe opasani jakim zidinama. Po tome je Bosanska Krupa akropolski tip naselja poput Cazina.  Oko tvrđave ispod brda Hum i na terasi između Une i Krušnice, razvilo se postepeno više mahala. Najstarija je čaršija, današnji centar grada sa džamijom i dvije crkve. Pravoslavna crkva je bila uništena još u prošlom ratu (NOR), da bi bila ponovo obnovljena prije odbrambeno – oslobodilačkog rata (1992 – 1995), a katolična poslije rata. Ispod stare tvrđave kod gradske česme (Idrinovac) nalazi se raskšće cesta za Bihać, Bosanski Novi, Bosanski Petrovac i drugih mjesta u neposrednom okruženju.  Ulice Hum i Mahala pružaju se od čaršije prema jugu uz cestu prema Sanskom Mostu i Bosanskom Petrovcu, a Sokak od raskrsnice kod mosta duž ceste prema Bihaću. Govedarnica i Zalug, ranije mala naselja uz stočnu pijacu na Krušnici, sada imaju sasvim novi izgled s kućama i infrastrukturom. Svi pomenuti dijelovi grada nastali su i razvijali se na desnoj obali Une.  Popis stanovništva iz 1895. god. prvi put obuhvata i mahale na lijevoj obali Une kao što su Tećija, Krčana i Bužimkići. Željeznička pruga i cesta od najnovijeg bremena industrije dali su glavni poticaj širenju grada na lijevoj obali Une. Između starog i novog mosta, te oko željezničke stanice i nekadašnjeg kombinata drvne industrije „Una“, razvile su se mahale Međumostovi, Kalender, Hodžinac i Halkići.  Grad se sada širi ravnomjerno s obje strane rijeke, ali je činjenica da je do sada više izgrađen na desnoj obali, tj. između Une i Krušnice.  U toku NOR-a i odbrambeno – oslobodilačkog rata (1992 – 1995) Bosanska Krupa je mnogo porušena. Nalazila se na trećem mjestu u BiH kada je u pitanju nanesena šteta tokom rata.  Sada se grad izgrađuje po urbanističkom planu, a obnavljaju se i porušeni objekti. Gradi se nova infrastruktura (putevi, vodovodna mreža, PTT mreža), pa time grad poprima sasvim novi i moderniji izgled.   Flora i fauna  Znamo da biljni i životinjski svijet ovisi od klime, reljefa, hidrografskih odlika, a i pedološkog sastava. Kako su ovi elementi različiti, tako je različita flora i fauna.  Šume zahvataju najveći dio Krupskog područja i uglavnom su listopadne. Najzastupljenije vrste drveta su bukva, grab, cer, a i manje vrijedno grmno drveće kao što je lijeska, dren, glog i dr. Veći dio šumskih površina čine srednje i niske šume, a ima i šikara. Na području planine Grmeč i njenim padinama nalazi se četinarska vegetacija sa smrčom i jelom. Na više mjesta susreće se paprat sa brdskim pašnjacima. Dno Unske doline i njenih pritoka je pod livadama i njivama zasijanih kukuruzom, pšenicom i povrćem. Obale Une su obrasle vrbom i jovom, a ponegdje nailazimo i na topolu. Vegetacija počinje u aprilu, a prestaje u oktobru. Temperature iznad 10°C javljaju se u svih 200 dana vegetacionog perioda što je sasvim dovoljno za razvitak svih vrsta šumskog drveća i ostale vegetacije.

Šumska prostranstva daju vrlo povoljne uslove za staništa mnogobrojnih životinja. Susreću se vrste divljači poput zečeva, lisica, kuna, vjeverica, divljih svinja, srndaća itd., ali i mnogobrojna pernasta divljač kao što su fazani, orlovi, divlje patke, rode, laste, vrane, svrake itd.  Rijeke Una i Krušnica su veoma bogate svim vrstama riba. Malo je onih koji ne izlaze na obalu Une da se nadmudruju s ratobornom mladicom, pastrmkom, štukom, škobaljom ili lipljenom. Ovakva zastupljenost mnogobrojnih vrsta, veličina šumskog prostora i prisustvo rijeka, pružaju velike mogućnosti razvoja lovnog i ribolovnog turizma.

Bosanskokrupska općina prije rata je bila jedna od većih općina u Bosni i Hercegovini. Imala je površinu od 778 km². Tada je graničila sa sljedećim općinama: Dvor iz RH, te Bosanski Novi, Sanski Most, Bihać, Cazin, Velika Kladuša u BiH.  Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Bosanska Krupa je imala 43 365 muslimana – Bošnjaka (74%), 13 765 Srba (24%), te 143 Hrvata, 685 Jugoslovena i 254 ostalih što je činilo 2% od ukupnog broja stanovništva koji je iznosio 58 212.     Po završetku rata, općina Bosanska Krupa je teritorijalno podijeljena na tri općine i to:  Općina Bužim, Krupa na Uni i Bosanska Krupa.  Sada njena veličina iznosi 556 km² i broji oko 32 500 stanovnika.  Graniči s općinom Dvor u RH, te općinama Krupa na Uni, Sanski Most, Bosanski Petrovac, Bihać, Cazin i Bužim u Bosni i Hercegovini.  Jezgro općine Bosanska Krupa broji oko 15 500 stanovnika. Precizan broj je nepoznat jer popisa stanovništva nije bilo.

Priredio: Šefik Kekić, prof.